Radno vreme: 8.00 - 15.00 časova
xxx
Paraglajding je vazduhoplovni sport koji spaja slobodu leta, osećaj za prostor i neposredan kontakt sa prirodnim uslovima u vazduhu. Zahteva dobru procenu, mirnoću, poznavanje meteorologije i veliku odgovornost pilota u svakoj fazi leta.
Najmlađi vazduhoplovni sport, koji obuhvata tri discipline: prelet, precizno sletanje i akrobatsko letenje. Preletima je omogućeno letenje po zadacima ili slobodno od više stotina kilometara, samo uz pomoć vetrova i vazdušnih strujanja, bez motornog pogona. Na takmičenjima u preciznom sletanju, vrednuje se umeće takmičara koji sleću na centar prečnika dva centimetra - najprecizniji je i najuspešniji. Kompletna letelica staje u ranac od 20ak kilograma, te je paraglajding jedan od najlakših i najjednostavnijih načina da se ostvari letačka aktivnost - a letovi mogu trajati i po nekoliko časova.
Paraglajderi nas vode u svet u kome ne vladaju ljudski zakoni već zakoni prirode. Ovaj sport je postigao značajan napredak u odnosu na pionirske dane takmičenja u padobranstvu 1985. Prva krila imala su finesu 4:1 i vrlo usku skalu mogućih brzina. Savremena krila imaju finesu od 10:1 a optimalna brzina može da pređe 65km/č. Ovaj napredak ostvaren je zahvaljujući neprekidnom eksperimentisanju, kreativnom razmišljanju i inspiraciji dizajnera.Zmajevi i paraglajderi nisu obične letilice, to su prave vremenske mašine. Zahvaljujući njima možemo da osetimo, barem delimično, izazove sa kojima su se nosili pioniri avijacije dok su istraživali nepoznato.
Zmajarstvo i paraglajding imaju bogatu istoriju mada različite razvojne puteve sa više od 120 godina individualnih letačkih poduhvata. Pioniri zmajarstva počev od Otoa Lilienthala, bili su ključni elemenat za razvoj avijacije lakše od vazduha. Oni su prvi počeli da istražuju i preračunavaju aerodinamiku diznih površina. Oni su napravili korak napred u shvatanju vazduha uz rizik po sopstvene živote, kako bi se san o čoveku koji leti mogao pretočiti u javu.
Kasnije 40-ih, 50-ih i 60-ih, ljudi poput Džona Dikensona (koji je napravio prvi prototip savremenog zmaja), Dejv Beriš (koji je svojim padobranom leteo kao sportskom mašinom) i Domina Žalber (koja je napravila prvi padobran tipa krilo) ovaj san su pretočili u stvarnost.
Danas možemo da koristimo prenosive letilice koje mogu da nas podignu hiljade metara iznad zemlje, da nas nose satima i da nam omoguće da pređemo kilometre. Možemo da osetimo slobodu koju imaju ptice dok lete, što prevazilazi i najluđe snove ovih pionira. U stvari, možemo da doživimo svet na način koji ljudi koji su živeli u prošlim vremenima, bez obzira koliko bogati i kako privilegovani bili nisu mogli ni da zamisle. I sve to možemo ostvariti po ceni jednog polovnog automobila.
Od kad je održano prvo FAI Svetsko prvenstvo u preciznom sletanju paraglajderom u Velikoj Britaniji 2000. godine, ova disciplina neprekidno dobija na popularnosti. Danas je u FAI bazi podataka registrovano oko 1.000 pilota iz više od 50 zemalja.
U početku su evropske zemlje dominirale u disciplini precizno sletanje paraglajderom. međuvremenu, Azija je sustigla evropske zemlje sa pilotima iz Kine, Indonezije, sa Tajlanda i iz Koreje, koji ostvaruju visoke plasmane na svetskim takmičenjima. Broj takmičenja u svetu se značajno povećava i mnoge nove zemlje su zainteresovane i počinju da organizuju takmičenja kategorije 2.
Iako je ovaj sport usko povezan sa padobranskim sportovima, letovi na takmičenjima u preciznom sletanju paraglajderom obavljaju se sa atestiranim paraglajderima. FAI pravila za ovaj sport opisana su u Odeljku 7C Sportskog pravilnika. Dodatna dokumentacija koja se odnosi na organizaciju takmičenja u preciznom sletanju paraglajdingom i na obuku sudija mogu se naći na veb stranici CIVL-a.
Na takmičenjima se mogu praktikovati dve metode za poletanje – sa uzvišenja ili uz pomoć vitla. Postoje tri takmičarske kategorije: pojedinačno, žene i timovi. Vrlo često se dešava da se takmičenje odvija u nekoliko "rundi" koje se lete u jednom danu, i u tom slučaju na takmičenjima koja se odvijaju tokom vikenda takmičari mogu ostvariti 6 i više rezultata. Iako meteorološki uslovi predstavljaju kritični faktor za takmičenja u paraglajdingu, ipak vremenske prilike su mnogo bitnije za takmičenja u preletu nego za precizno sletanje paraglajdingom. Oblačno vreme ili nedostatak termi ne predstavljaju problem.
Standardni deo opreme za takmičenje u paraglajdingu je elektronska nula - cilj za sletanje, uređaj osetljiv na pritisak koji ima prečnik od 16 cm (slična oprema se koristi u padobranskim skokovima na cilj). Centar ima prečnik od 2 cm i daje savršen rezultat - nula. Ukoliko se takmičar ne spusti na elektronsku podlogu sudije koje ocenjuju spuštanje na cilj moraju da obeleže mesto sletanja i da ga ručno izmere.
Na takmičenjima iz kategorije 1, tim sudija se sastoji od glavnog sudije, sudije takmičenja, 4 sudija koji ocenjuju sletanje na cilj i troje rezervnih sudija. Postoji osoba zadužena za beleženje rezultata, osoba zadužena za praćenje rezultata i osoba zadužena za praćenje brzine vetra. Na događajima iz kategorije 2 ima manje sudija jer neki od sudija mogu imati dvostruku ulogu. Sudije na ovim događajima su prošli obuku koju je osmislio i koju neprekidno usavršava Međunarodna paraglajding komisija - CIVL.
Za razliku od padobranaca piloti koji se takmiče u preciznom sletanju paraglajdingom moraju pri spuštanju da se dočekaju na noge i da ostanu u stojećem položaju. Ukoliko pilot padne pre nego što krilo dodirne tlo dobiće maksimalni broj poena (Podsećanje: pobednik je onaj takmičar koji ima najmanje poena). Ukoliko se pilot približava cilju na opasan način, na primer sa jednim krilom "u stolu" (kada napadni ugao krila postane isuviše velik da izdrži uzgon) ili uz akrobatski manevar blizu tla, primeniće se protiv njega neka kaznena mera (upozorenje, maksimalni broj poena, diskvalifikacija).
Piloti koji žele da se oprobaju u disciplini precizno sletanje paraglajdingom treba da potraže paraglajding kalendar takmičenja. Da bi mogli da se takmiče potrebna im je FAI licenca za sportska takmičenja.
Za one koji se ranije nisu bavili paraglajdingom možda je ponekada teško razumljiva vazduhoplovna terminologija. Zato donosimo mali pregled podela koje mogu da pomognu i onima koji tek razmišljaju da uđu u svet u kojem se plovi po nebu. Paraglajding je deli u tri glavne discipline koje imaju svoje pod-discipline, a to su:
Prelet predstvlja srž postojanja samog paraglajdinga. Kao i jedriličari i slobodni zmajari, paraglajderisti koriste uspone vazdušne struje da ostanu u vazduhu više sati (čak i preko 10 sati bez odmora) i prelete više desetina pa čak i stotina kilometara. U ovoj disiplini se takmiči najveći broj ljudi i predstavlja izazov, jer je splet velike veštine, znanja i hrabrosti, stečenim kroz godine rada.
Pod-disipline koje se koriste u preletu na takmičenjima su:
Akrobatsko letenje predstavlja najveći izazov u paraglajdingu zbog svoje, ako ne opasnosti, onda zbog tehnički zahtevnog manevrisanja pri izvođenju složenih akrobatskih manevara koji se ne mogu uraditi ni na jednom drugom vazduhoplovu. Svaka figura ima svoju težinu i ocenjuje se od strane komisije. Najteže i najopsanije figure nose najviše poena, prema kojima se i određuje pobednik. Postoje:
Precizno sletanje je preuzeto iz klasičnog padobranstva i u početku je služilo kao zabava, da bi zbog velikog reklamnog potencijala postala zvanična FAI disciplina u kojoj naši takmičari zauzimaju visoka mesta na svetskoj rang listi. Cilj je da se što preciznije i bezbednije prizemljite na metu prečnika 2 cm. Rezultati do poluprečnika od 15 cm mere se elektronskom napravom, a veći, mernom trakom (do poluprečnika od 10 m). Pri doskoku pilot treba da ostane na nogama, eventualni pad se sankcioniše negativnim bodovima (kaznenim centrimetrima). Pilot sa najmanjim zbirom bodova (kaznenih centimetara) postaje pobednik.
“Paraglajding je sloboda da krilo, vetar i odluka pilota postanu jedno iskustvo leta.”